WELCOME TO A NEW KIND OF LISTENING EXPERIENCE „Interviewer: What's free to you? Nina Simone: What's free to me? Just a feeling, it's just a feeling. It's like, how do you tell somebody how it feels to be in love? How are you going to tell anybody who has not been in love how it feels to be in love? You cannot do it to save their life. You can describe things, but you can't tell them. But you know it when it happens. That's what I mean by free. I had a couple of times on stage when I really felt free. And that's something else! That's really something else! I'll tell you what freedom is to me. NO FEAR! I mean really, no fear. If I could have that half of my life, no fear. Lots of children have no fear. That's the closest, that's the only way I can describe it. That's not all of it. But it is something to really, really feel. It's like a new way of seeing. A new way of seeing something." Hvala mami na puno ispričanih priča i što me upoznala sa svijetom punim fantastičnih bića. Otad hodam svijetom, tražim istinu ko Potjeh, da bih došao do Boga prvo moram naučit bit čovjek. Kažu „čovjek je čovjeku vuk", lažu, čovjek je čovjeku zvuk, svi vibriramo, dajemo i primamo i svi u sebi imamo konstantno dva vuka koji se bore, jedan je Strah, a drugi je Ljubav. Jedan je Svjetlo, a drugi ostaje u Tami. Koji pobjeđuje? Onaj kojem daješ pažnju, kojeg hraniš. Mi smo zajedno sami, note u simfoniji i kako da živote provedemo u harmoniji? Kad od buke gradske muke ne čujemo tišinu u kojoj smo svi isti kad misli utihnu, kad se rasplinu. A ovaj svijet se konstantno mijenja ko mjesečeva mijena, tu sve je nestalno ko sjena misterijom obavijena. Mnogi traže odgovore, ja sam zaljubljen u pitanja, ne razmišljam o cilju, uživam u ljepoti skitanja putem čudesnijim i dužim nego itko od nas kuži, ne žurim, zastanem pa ruži zahvalim kad mi pruži svoju ljepotu koju spremam u banku sjećanja, da nemam ništa osim toga još uvijek bih bio bogat. Misterij nećeš dešifrirat, ali možeš probat. Tko bi mogao čut sve odjednom i povjerovat? Tko? Tko bi mogao čut sve odjednom i povjerovat? Tko? Tko bi mogao čut sve odjednom... yo, yo U sinestetskom balonu krećem put horizonta, idem da razbijem monotoniju života, pravac: spiralno naprijed, dobrota i ljepota, spokoj, blagost, divota, bez straha, to je sloboda. S visine bacam vreće čarobnog praha i osmijeha, upravo smo svjedoci čudesnog vremena i prostora, nešto nevidljivo me spaja sa tobom poput mostova, nikad nam nisu mogli ništa prodavači otrova. Vidim prekrasne pojedince-kreativce kojima se divim, ponekad mi se čini da i sam samo zbog toga živim, da stvaram, volim, dijelim, svoje bližnje razveselim, jer to su jedini trenuci kada se osjećam cijelim, a to bismo svi htjeli, ispunit se, iscijelit, svatko pokušava na svoj način, svako dobro želim! Tko sam ja da ti išta velim il savjete dijelim? Samo vuk što zavija na Mjesec jer ga to veseli.

Ovo nije prvi Svemir koji postoji i prije ovog su postojali mnogi i svaki novi bi nastao tada kad bi se prethodni urušio i progutala ga vatra pa bi zavladala Tama, sama svjesnost, tamna vječnost, stalna tečnost. Vidim elemente kako lebde ko Jedno u vrijeme kada još nije postojalo Svjetlo, samo Energija upravljana orkestrom svirača vođenih jednim Dirigentom. Svaki ton kojeg stvaraju u svirci uzrokuje da se elementi spajaju, rastavljaju, sastavljaju u nove nizove, nove prizore, nove virove, izranjaju novi oblici, fenomenalni, heksagonalni, spiralni šiljci, brzinom misli. I sve vibrira, sve vibrira, Život se kristalizira, sve vibrira Svemir svira, Svemir svira, Život se kristalizira, sve pulsira I sve je sve i sve je svima I sve je mir, sve ima ritam Sve vibrira, Svemir svira, Život se kristalizira, sve vibrira Arhitekti tona kontroliraju vibracije, savijaju prostor putem gravitacije, sveprisutni preko teleportacije, Anđeli plešu, izvode akrobacije dok se formiraju galaksije, zvijezde i planete, neke samoobasjane, neke oko Sunca lete. Od mraka do daha kojeg udahne dijete, po rođenju dobije na poklon zaborav od Lete. All praises due Bogu na vrhu što me ko notu odsvirao u ovu zbrku, u ovu strku, frku, slatku muku, s dvije slomljene noge moram dovršit trku. All praises due Kool Hercu što je onaj dan u Bronxu organizirao žurku. Radilo se o potpuno novom zvuku, a danas cijeli svijet donosi buku. I sve vibrira, sve vibrira, Život se kristalizira, sve vibrira Svemir svira, Svemir svira, Život se kristalizira, sve pulsira I sve je sve i sve je svima I sve je mir, sve ima ritam Sve vibrira, Svemir svira, Život se kristalizira, sve vibrira

Hej Početak dana, treća kava, čini mi se da se vrijeme ubrzava, drama na ulicama moga grada, ljudi poput mrava, kaos i galama, plašljivi lavovi, u glavama slama, limena tijela, u srcima tama, lica koja može volit samo mama traže sreću usred ovog uragana. Tu sve je reklama, sve je na prodaju preko malog ekrana, u očima nam ugrađen zaslon, na pogled automatski pristup informacijama, um je kompjuter, x GB rama, operativni sustav upravlja nama Kapitalizam 8.22 ne podržava autorun Most High-a. Download svega izvana, instalacija dobrih/loših programa uvjetuje naše razmišljanje, ponašanje i što će na kraju dana bit s nama. Nakupimo viruse, procesor usporava, hardware odumire -- ti si kara! Više nisi produktivan, ti si stara krama, kad crkneš zamijene te novim iz dućana. 6 milijardi priča plus tvoja sama, 6 milijardi prvi da ti ostane nada u slobodni um formatiranog harda i svježi početak u cirkusu jada. Kad se potroši para i propadne banka i otkriju laži, tad nastupi stanka, kad odu svi, ostaneš sam ti, svjetlo se izgasi, zatvoriš oči... Kad se zatvori radnja i popije zadnja i popuši zadnji komadić skunka dva oka te gledaju u oči iz stakla, gdje ćeš otić, kome ćeš lagat? Zidovi su sve uži, nemaš di, misliš da si brz, al brco, istina je brža, bježi, nećeš daleko stić (d-d-daleko stić, d-d-daleko stić) Hodam po žici od zgrade do zgrade, Lome me živci, namjerno padnem, Ostanem visit o pramenu nade, Pokose me misli na gram limunade, Svježe ugrijan, žeđ me ubija, Svrbež pod koljenom gležnjem uvijam. Otrežnjeno pijan, blago sediran, Pladanj sardina je gladnom serviran. Nadasve miran, dok škvadra sve snima, Vijest ovog jada se van adresira. Mjesto mog pada je glavna sredina Tog besramnog grada gdje pravda se bira. Budim se, bolnički cimer čestita, Za ime ne pita, kaže mi: primjer je bitan, A tebe ne brine elita, Jer sišo si čitav s visine zenita. Izlazim iz bolnice, blicevi sijevaju, U gradu je proljeće, ptice na sjeveru. Cover slikovnice nosi moj lik, Kraj klaunske tvornice prosi vojnik. Puk mi se klanja, zovu me spasitelj, Umjetnik, tvorac postmoderne klasike Ludim performansom spasio svijet, U klasi estetike prasinestet. I tako dok lakomo sjedam na tron, Savjest mi šapne pogledaj na tlo. Na podu mi zrcalo odaje tajnu U vlastitom odrazu gleda me majmun. Kad se potroši para i propadne banka i otkriju laži, tad nastupi stanka, kad odu svi, ostaneš sam ti, svjetlo se izgasi, zatvoriš oči... Kad se zatvori radnja i popije zadnja i popuši zadnji komadić skunka dva oka te gledaju u oči iz stakla, gdje ćeš otić, kome ćeš lagat? Zidovi su sve uži, nemaš di, misliš da si brz, al brco, istina je brža, bježi, nećeš daleko stić (d-d-daleko stić, d-d-daleko stić) „Terence McKenna: Is what we call human nature somehow trancedental and did we only rest for a moment in the monkey body? The masks are beginning to fall away and we're discovering that there is an angel within the monkey, struggling to get free. And this is what the historical crisis is all about."

Momak oprosti što prekidam, vidim nešto pišeš, skroz si koncentriran, u ritmu se njišeš, al izdvoji samo tri minute i kupi ovaj časopis za samo tri kune - Ulične Svjetiljke, to ti prodajemo mi, beskućnici, tako dođemo do pinke. Reci mi što pišeš? Ti si hip-hopper? Dobri ste mi vi, al ja sam stari roker - Zeppelini, Jimi Hendrix, Indexi i Janis i malo bluesa kad poteče suza. Kad sam bio u srednjoj, to su bili dani, zvali su nas hašišari, dugu kosu skrivali u jakni da ne poberemo batine, maštao sam da osnujem hipi-komunu, jel pratiš me? Završio Primijenjenu, roditelji umrli, naslijedio kuću, bio gladni umjetnik. Sanjao da otvorim izložbenu galeriju, godinu dana poslije ostvario sam želju, tu su se skupljali umjetnici, čitala poezija, al tu nema love pa sam zapao u dugove. Pa sam digao hipoteku na kuću, a ja i biznis smo ti dva svijeta, mislio sam živim san, briga me što propadam, padam, al i taj pad je bio poput leta. Kada padneš svi ti okrenu leđa, naslađuju se, iza leđa će te vrijeđat. Zadnje pare uložio u jednu birtiju, vlasnik ukrao pare, skrasio se u Sidneyju - - „Jebite se svi!", to su bile vijesti, ovrha je stigla, nisam imao di sjesti, nakon par mjeseci završio na cesti, stranac u svom gradu, nemam što za jesti Ulične Svjetiljke Ulične Svjetiljke Ulične Svjetiljke Ulične Svjetiljke I tako sam lutao, tražio stanište dok me život nije bacio na ratište. Tu sam shvatio koliko je čovjek lud, molio sam da mi se ne pomrači um. I nije, preživio sam, eto me tu, u Zagrebu, dobri ljudi mi dali sobicu u kojoj nemam WC ni kupaonicu, imam samo madrac, stol, jednu stolicu i probleme, al mene nećeš čut da se žalim, psujem političare, pijan okolo balim. Nemam ništa materijalno, znaj da je sloboda bez tih okova bit ispod nebeskog svoda i pritom zadržat dostojanstvo, nitko ne može pokorit moje unutarnje carstvo. Prodam ove časopise, zaradim za kruh, mislim da čovjek treba jačat svoj duh pa kad jednom umrem i moj duh će bit jači na onom svijetu, ne pušim crkvene laži. Samo širim svoju svijest i pomažem drugima, vjeruj mi da sam među sretnijim ljudima. Jedino me strah za ovu djecu u parku, kako će se ona snać u nadolazećem mraku? Ja sam proživio svoje, spreman sam na sve, idem, javi se kad vidiš me... " Ja ovdje ne postojim u gradu Zagrebu, vi pričate s čovjekom koji ne postoji ovdje. PAo jesam, al hoću da se dignem. Po svojoj prirodi sam fajter i znam da će to biti u redu i znam da je uz mene saveznik vrlo moćak i vrlo jak. On je u mom srcu, on je samnom i ja razbijam, razbijam sve zidove." Ulične Svjetiljke Ulične Svjetiljke Ulične Svjetiljke Ulične Svjetiljke

Ulice pišu najhladnije priče, pomislio sam čim sam joj vidio lice - prirodna ljepota ispod previše šminke, tuga koju ne mogu sakrit nikakve krinke. Kad su nam se pogledi sreli potpuno smo se smeli jer kao da smo već odavno prijatelji. Kaže zove se Sara, dolazi iz Hondurasa, vidio sam cijeli scenarij iz njenog glasa i stasa - sve dječje snove i suze jer je tuče ludi ujak zbog kojeg bježi od kuće. U bijedi rođena, nikad voljena, tad upoznaje njega, možda je to promjena za koju se molila, nada se, al Jorgea je već odavno dama Heroin pridobila i sad je tužna sjena koja ne poznaje ljubav, kad mu se na vratu našao nož zbog duga, rekao im je: "Uzmite nju", vikala je i grebala, kad ju je visoki udario u suzama se predala Vidio sam je uplašenu u brodu prema Balkanu i svodnika koji je drži zatočenu u stanu. Rekla mi je: „Noć je bila gadna, a još nije gotova", pa je sva jadna ušla u tramvaj jer trenutak je prošao i njena stvarnost je hladna, a sljedeći muški s njom neće pričat ljudski. Njezin pokret, nježan i sanjiv, njezin pogled otkriva je, njena duša viri kroz oči i baš je šteta što umire... Ove noći gledam na svijet kroz nove oči, Prelazim granicu samokontrole moći. Kad misao poleti požuda ne zna za limit, A blago animalni nagon ne želim carinit. Nad glavom mi treperi stara sijalica, Skida vid sa pogleda na naša tamno siva lica. Pijani sam pijanist, a ova pijavica ima divan list, Koji uživam grist, čim odsviram bis. Znojni nektar, kurvinski perfektan, Pijem krvoločno i čekam njezin treptaj, Želim prestat, al ne mogu kontra hira Volim okus mesa kad ga stres kontrahira. Tražim ispriku, ona mi oprosti šutke, Krhke kosti lutke u tijelu prostitutke Grizem duboko dugo ko da nije mrtva još, Pritisnem prsni koš i potvrdim smrt na nož. Šapnem joj mala nećeš bit na nebu sama, Netko kuca mucajući: sve u redu Sara? Vidim da sam upao pod sjenu sumnje, Izlazim kroz prozor na kišu u smjeru munje. Njezin pokret, nježan i sanjiv, njezin pogled otkriva je, njena duša viri kroz oči i baš je šteta što umire. Spasi je, spasi je, nikoga nema da spasi je, spasi je, spasi je, nikoga nema da spasi je...

Razmišljam o majstorskom planu, jer nema ničeg osim znoja na mom dlanu...Di ste? Target: „Ljevičari i desničari se ne mogu rukovat. A čovjek ima dvije ruke, kaksezove, pa treba mikrofon uzet u ovom tisućljeću s obadvije ruke, kao na primjer LORD MAGELLAN."

„I want to be free. Mind expanding." Zovu me doktor Špi, bog MC, majk derem doktorski, ODB, Kool G Rap, Mos Def, Rammellzee, Phase II, Sun-Ra, Ali, Bruce Lee, B-Real, Son Doobie, Kapetan Kuka, Frane Matošić, Bernard Vukas, Morpheus, Jules Winnfield, Pegaz, El-Hajj Malik El-Shabazz, Nas, Ice Cube, Ice-T, Sean P, BCC, Bun B, Pimp C - underground kraljevi, Dali, Chuck D, El-P, Sri Sri, Ravi Shankar, magistar Andrej Stanley Kubrick, Darren Aronofsky, Alejuandro Buendija, Alejuandro Jodorowski, Ghost Dog i Veliki Lebowsky, Rza, Gza, Wu i Erykah Badu Krv legendi teče mojim venama, njihov pogled je u mojim zjenama, njhov život je u mojoj DNA, kada umrem bit ću među zvijezdama Krv legendi teče mojim venama njihov pogled je u mojim zjenama njhov život je u mojoj DNA, kada umrem bit ću među zvijezdama Ko Big L, Big Pun, Borges, Lord Finesse, KRS-One The Teacha, David Lynch kad ti priču pričam, Jim Jarmusch, Vanja Radauš, Snoop, Nate Dogg, Kurupt Young Gotti, Hazrat Inayat Khan i Khalil Gibran, Pacino, De Niro, Tarantino, Rakim Allah, kad crtam sliku Pablo Amaringo, Alex Grey, LL Cool J (fresh) "I can't live without my radio" Busta Rhymes, A Tribe called Quest, "So what's what's what's the scenariooo" Too Poetic a.k.a. Grym Reaper, Rick Rubin i Def Jam ekipa, EPMD, M-O-B-B Prodigy i Redman, gospodar snova Sandman, Guru, Makaveli Da Don, Biggie - „muthafuckin' rap phenomenon", Kool Keith a.k.a. Doctor Octagon, svaka moja pjesma je Nikola Tesla, revolucionarni gengsta poput Stic.Mana, Afrika Bambaataa, Terence McKenna, Alan Watts, Don Quijote, Beastie Boys, "so whatch whatchu whatchu want?!?!?" Krv legendi teče mojim venama, njihov pogled je u mojim zjenama, njhov život je u mojoj DNA, kada umrem bit ću među zvijezdama Krv legendi teče mojim venama njihov pogled je u mojim zjenama njhov život je u mojoj DNA, kada umrem bit ću među zvijezdama

„With the 300-million-year headstart on man, the insect begins to develop his powers. He dominates the Earth and exploits his dominion well. With each new generation come new experiments in shape and function, transforming him into specters as limitless as the imagination of the insane." Vrijeme te pregazilo, porazilo, u njemu živio, nije te opazilo. Kraj tu je, nema Boga ni vraga, samo kukci, drvo i vlaga, ticala nicala, nisu se isticala, sad grizu tijela koja su se micala, bube u oba uha, odavno si bez sluha, nahranjena je tamna strana vuka. Turobne vijesti, u grob idu te smjestit, umireš da bi imali šta jesti. Na tome hvala, hvala što si CRKO, počinjemo rukom, završavamo kukom. Insekti instinktivno grickaju tkivo, polako, mirno, jebe nam se za živo, ispod zemlje nam je nivo, vječni počinak svoje si odsnivo... Kukci! Čekamo čas , veseli se pa kucni! Dotad nigdje ne idemo, rap je mrtav, mi ga jedemo... U paklu je vruće, pod zemljom ledeno, za stolom sjedimo, grizemo predjelo, repamo jebeno, signal čekamo, zvuk lopate, tužni epilog jer te pokapaju živog zbog krivog poteza, teksaški pokop, bolestan, noktima grebeš drvo lijesa, nasrćemo, ne možemo čekat. Gore si bio vel'ka glava, vel'ka kara i vel'ka slava, s puno para i puno dara da stvaraš stvari ko faca prava. Java je san kojeg sanja ne'ko, slava je prolazna ko eho-eho, vrijeme uništava sve zemaljsko, tko hoda s maskom, neće daleko. Nove mlade vrste, volim kako se trse, grickaju ti prste, meni ostave srce, jedem dok ne prsnem, tvoji voljeni se krste, mjesec dana nakon Lord Zaborav im te uzme. Kukci! Čekamo čas , veseli se pa kucni! Dotad nigdje ne idemo, ti si mrtav, mi te jedemo... Kad se Alejuandro Buendija jednog jutra probudio iz nemirnih snova, nađe se u svom krevetu preobražen u golemog kukca. Velikog, zelenog smrdljivog martina, berem te satima, bivam uočen, bižiš ukočen, gađaš me jabukom i narančom, glupim pričama i tračom. Hodan po gradu, znaju me po smradu, umočin ticalo u tvoju limunadu. U tebe buljin, u trupu mi kruli i od spazma mi kapa protoplazma. Kraj tebe proletin, oprašin te naglo, odletin uvijen zelenom maglom i vlagom. Cilo popodne u krošnji palme sam skriven, kiselinom umiven. Kapa, kapa gnoj, kapam ti na kapu, sa kape ti kapa na tutu Robe di Kappu. Kapa, kapa smrad, kapan ti na glupe patike skupe dok Želi ližeš dupe. Kapa, kapa gnoj, kapan ti na glavu, s glave ti se cidi u kavu, sidiš, ne vidiš. Kapa, kapa smrad, kapam ti na cvike dok gledaš glupe slije s profila od prije. Kapa, kapa gnoj, kola ti mozgom dok baljezgaš šta je novo sa Sevom i Rozgom. Grad je mariniran u smradu, tijela u raspadu, dobar tek! Kukci! Čekamo čas , veseli se pa kucni! Dotad nigdje ne idemo, svi ste mrtvi, mi vas jedemo... „If any living species is to inherit the Earth, it will not be man. Long before the time the hydrogen bombs and pollution have put an end to us, we will face competition for the Earth itself, from a life form we arrogantly ignore. We will be overrun, deposed and succeeded by an army that was here long before us and is ultimately better equiped to survive than we. Battalions of mindless soldiers entering the contest with capabilities beyond our imagination. Yes, I'm talking about insects. And if you at this moment dare to think this is lunacy, I invite you to remain in your seat, draw your own comclusions and learn the inevitable destiny of IGNORANCE."

„- When did you write your first rhyme? - It's like this, man. We got many different stories on how it started. I mean, everybody got their own conception. But, it all goes way back." Flashback: 96-a, snimi likove, imaju prelude ritmove i luđe stihove, nekako prejako osjećam ove kikove, snerove i baseve, sad kasno je za ispravke, njihov rap je moćan, njihov govor točan, i ja to mogu, osjećam, počinje vožnja: na Top DJ Mag-u Wyclef razbija gitaru na klaviru, Lauryn pjeva, Muggs na beatu, RBX, lude tetovaže na B-Realu u East Coast/West Coast Killaz điru. Vrtim misli u rimi, nikad više na miru, jedno popodne, prva rima na papiru. Svaki tjedan Blackout, ponoć do 4 čekam, tejpovi od Targeta, Rza Rzarecta, Twice in a lifetime, BlackStar, prvu rimu na engleskom repam na instrumental. Otad nema stajanja, nema kajanja, nema ničeg boljeg od slobode freestyleanja, od Grčke do Zagreba, dok se u busu vozim, slušam Smif-N-Wessun, shvaćam: rap je moj poziv. Imam velike planove u vidu, počinjem gradit Sinestet piramidu, kamen po kamen, od ničeg do amen, razvijam skill, rastem, taj proces stalno traje, ne staje, širi se putem spirale, primam život u sebe i život van dajem... Umijeće rapa, pitaš me što je to, želiš znat kako mi legende rokamo? Preko slogova od robova do bogova, konstantna elevacija sve do Olimpa. Umijeće rapa, pitaš me što je to, želiš znat kako mi legende rokamo? Preko slogova od robova do bogova, konstantna elevacija sve do Olimpa. „What inspires you? What inspires you to greatness?" Što me inspirira, znanje je temelj svega, upijamo sve što nam dođe pod ruku, lega. Mozak je kompjuter s hrpom datoteka, zanima me sve od snijega do Sunčevih pjega. Filmovi, muzika, slike, knjige, snovi, poezija, ljudi, biljke, fotografije, oblaci, zgrade, spike, ne mogu ti pomoć da dođeš do tematike. Samo te mogu uputit na klasike, slušaj ih što više da skužiš kak se piše, kako stavit pravu riječ na pravo mjesto, izgradit flow i zajahat beatove vješto. Svaki beat ima svoju metriku, četveročetvrtinsku, prouči ju, skuži ju: pr-va, dru-ga, tre-ća, če-ta, stavljaš riječi da pašu, jel'da? Mozgalica, znam mnoga lica što su kratko primili majk pa nestali sa lica zemlje jer su iz vica počeli se bavit rapom, nisu mogli pratit tempo lirikalnih ubojica, peta bilježnica, vježbam svaki dan, mnoge godine, kao da sam se rodio s time. Al sve je samo trud i fokus i kad čujem beat žar koji tinja u oku. Ja sam fan prije svega, slušatelj, obrati posebnu pozornost na kontrolu daha, a kad se freestylea, moraš bacit strofu u bilo koje doba dana, noći, bez straha. U ovoj igri superheroji dobiju poštovanje, sajdkikovi ostanu sa strane jer su sranje, vrijeme briše sve, al nikad originale, uzmi olovku i papir i pusti instrumentale. Umijeće rapa, pitaš me što je to, želiš znat kako mi legende rokamo? Preko slogova od robova do bogova, konstantna elevacija sve do Olimpa. Umijeće rapa, pitaš me što je to, želiš znat kako mi legende rokamo? Preko slogova od robova do bogova, konstantna elevacija sve do Olimpa. 6 milijuna MC-ja, 6 milijuna mozgova, 6 milijuna priča i svaka je posebna. Netko želi moć, netko želi slobodu, svi želimo mir i da se osjećamo dobro. MC je pjesnik s okom za detalje, ne posustaje, beat ga tjera dalje, preko slogova od robova do bogova i najvećeg prosjaka rap učini kraljem. „Just tellin', you know, other MCs to back off, younahmean. Most of the times when I be in the studio and I hear a beat, I just kinda let the beat tell me what to do." „Word is bond." „Yo, I'm not new to this, I'm true to this." „You gotta have something that you wanna say, obviously. You gotta some kind of purpose. And, also, you kinda gotta know WHO YOU ARE. YouknowI'msayin', you gotta kinda explore yourself and kinda reflect on things, that makes you a thoughtful person. All these things make you a better MC."

Fela Kuti: „Music is a spiritual thing. You don't play with music. You play with music, you will die young. You see, when the higher forces give you the gift of music, musicianship, it must be well used, for the good of humanity. If you use it for your own self, by decieving people, you will die young. „

Jeste odrepali svoje? Mogu sad ja malo? Ok, hvala. Dok si ti šmrkao bijelo i lokao rum, ja sam gradio tijelo i oštrio um -- duboka meditacija, savršeno miran, laserska koncentracija, fokusiran na novo remek-djelo, VUK je taj album, we praise the Sun and adore the Moon, ti znaš da ova mjuza ima lavlje srce i neslomljivu kičmu, izlazim iz vučje jazbine, pazi se, gladni je vuk opasan, vrane i bubnjevi najavljuju dolazak, rimovane voodoo vradžbine u mojoj teci jer vidim kakve splačine podvaljujete djeci. Oni poput spužve upijaju što čuju i uopće ne kuže koliko se time truju. Vi ste trovači ko čevapi dok ganjate pare, mikrofon mi je u šapi, repam za sanjare što pogibaju zadnji, unatoč smrtnoj rani sasiječem još trojicu i aktiviram dinamit. Noćas će cijeli planet planut, al ostavit ćemo trag kao mamut. Mentalitet je popij flašu, mozak na pašu, dok ga ne omekšaš i ne pretvoriš u kašu, poslije ga demoni natoče u čašu i srču na slamku, vidim sve, kunem se - tulumi i orgije u izgubljenom vlaku što vozi u provaliju, hvala ne! Imam svoju arku koja plovi kroz oblake, najluđi reper na svijetu još na Hologram Funku. Nekoć Majstor Mračnih Misli, danas Sin Svjetla sa superiornim skillom koji će te zbettlat. Ekipa se boji promjene, žele zaustavit protok, stagniraju u starom ko ustajali potok. Ja sam EVERCHANGING, EVERMOVING, EVERGROWING, EVERFLOWING, sretan što postojim jer bilo nas je puno, al smo se prorijedili, neki su se promijenili, neke su istrijebili. Jeste li se zaželili ovih slova nehrđajućeg kova? Svi pitaju: Gdje je lova? Netko je izgleda pobrkao metrični sustav pa s materijalnom dobiti želi procijenit ljubav. Po njihovim mjerilima izgubili smo, iako nikad nismo, zato pišem pismo nerođenom sinu i kćeri budućoj: Ne nasjedaj na prevaru i uvijek budi svoj. Ako si se probudio reći će da si poludio jer više ne gledaš u pod, nego u svod. Tako to ide u ovom zoološkom, ovaj vuk će sve do smrti trčat slobodno. "Vuk što lovi lovca koji ne zna da je lovina..." "Oštrica jezika blica u tmini, klanjam s Cjelini, uvik se smijem ka dupini..." "Um je univerzum, Sinetet VUK..." Zamaskirani, smireni, skulirani, ubojiti ko stihovi izrecitirani, od života pijani, u srcu nasmijani, iskreni prema sebi, odani svetoj Prirodi, snažni ko vihori, spiralni, iskonski, na subatomskoj razini svi smo isti, al pripazi, dođi u miru il ne prilazi jer Sinestet vuk u pohod izlazi. Zamaskirani, smireni, skulirani, ubojiti ko stihovi izrecitirani, od života pijani, u srcu nasmijani, iskreni prema sebi, odani svetoj Prirodi, snažni ko vihori, spiralni, iskonski, na subatomskoj razini svi smo isti, al pripazi, dođi u miru il ne prilazi jer Sinestet vuk u pohod izlazi. "Your children are turned into mindless vassals who now look up to some twit, instead of looking up to Nikola Tesla or looking up to Magellan. Kids, Magellan's a lot cooler than Justn Bieber!"

Rimovao sam sve rime u hrvatskom jeziku, hvala tebi, nema na čemu, ne zahvaljuj pjesniku, riječ mora bit izgovorena, zvijer mora bit oborena. Rimovao sam sve rime u hrvatskom jeziku, hvala tebi, nema na čemu, ne zahvaljuj pjesniku, riječ mora bit izgovorena, zvijer mora bit oborena. A zvijer je ranjena i sad je najopasnija, predosjeća svoj kraj i sad je najglasnija, urliče i bjesni, slini, škrguće i krešti, bičem goni zadnje ljude koji nisu čuli vijesti: Papak, svjetlo se ne boji mraka, i kad je naajgušći rasprši ga jedna jedina sunčeva zraka. Luđaka poput mene može smirit samo metak, zamisli bezbojni rap bez Sinesteta, kakva šteta. Svejedno se vraćam na ovu planetu jer sam djeliće duše ostavio razasute po svijetu. Moj freestyle radi štetu, moj mozak u Skynetu proučavaju, šalju robota u sedamdesetpetu da mi likvidira mamu prije mog začeća, sreća, Arnie ju je spasio pa sam dalje vječan, tečan flow, vreća skilla ko Scriptorito Skrilla, ne kužim hype oko ekipe ko da su J-Dilla. Slegnem ramenima i peglam dalje, tko će bit zaboravljen, a tko proglašen rap kraljem? Skroz nebitno u ovom kaosu promjene... MRŠ-MRŠ OD MENE... Ne dirajte moje krugove, buraz, slušaj me, vrijedimo samo onoliko koliko damo drugome. Nek ti je ugodno slušanje ovih rapova, nek ti kreativnost bude šira od repanja. To je umijeće divljenja, dosad, bro ni jedne sekunde u životu mi nije bilo dosadno, želim ti da osjetiš barem pola tog o čem repam sa svojom posadom, gotovo (Sinestet). Rimovao sam sve rime u hrvatskom jeziku, hvala tebi, nema na čemu, ne zahvaljuj pjesniku, riječ mora bit izgovorena, zvijer mora bit oborena. Rimovao sam sve rime u hrvatskom jeziku, hvala tebi, nema na čemu, ne zahvaljuj pjesniku, riječ mora bit izgovorena, zvijer mora bit oborena.

Bogovi su sjedili u krugu, dostojanstveno gledali kroz kristalnu kuglu malu kuću na jugu Francuske uz prugu koju su seljani izbjegavali ko kugu. U njoj starica, ima bijelu kosu dugu, za izliječit svaku bolest poznaje biljku drugu. Jutros je vidjela dvostruku dugu i noćas je odlučila umrijet, jednostavno sklopit oči i pobjeć, napustit ljušturu i otić u nove pustolovine nek vodi je veliki vjetar, ko fotić pun slika vrti uspomene prije nego ih deletea. Sjeća se djeda, naučio ju je da priča s biljkama i zabavljao je svojim pričama o starim bogovima i vilama koji upravljaju prirodnim silama. Nije znala da ti bogovi sad nju promataju, posljednju osobu na svijetu koja zna za njih, čuva misao o njima, a kad ona iščezne, isto će se desit njima. Dok ju je napuštao posljednji dah njihovi dvori su se pretvorili u prah. Njihova su tijela počela blijedit i stapat se sa bjelinom, sa cjelinom. Njihove su se duše otopile u pjesmu čije note su bile raznobojne kapi. Ta kišna melodija se prosula na zemlju na mali dućan gdje se transformirala i postala gramofonska ploča, bez imena, prašnjava, čeka skrivena. Kad ju netko iskopa i igla dotakne vinil bogovi će opet oživjet, možeš ih vidjet." Sedim sam u kupeu.. Sedim sam u kupeu, na putu ka San Tropezu... gde voz prolazi mimo grada, klizi pejzažem plantaža limuna i vinograda mogu da sidjem bilo kada, ali čekam vizuelnu literaturu kvalitetan mali detalj, inspiraciju za knjigu i evo je, dupla duga, dva spektra prelomljenog punog kruga simbol dva rođenja, posle dugog pljuska, u zmem ruksak, silazim, kucam na vrata stare, oronule kuće polomljeni prozori..hmm, mogo bi da uđem kuća bez kapije, vlasnika i tapije savršen ambijent za prazno parče hartije pocepane tapete, prašnjave orgulje nesigurno stepenište vodi u potkrovlje pod paučinom dok je petrolejka gorela medju starim stvarima ona se izdvojila Ko? Jedna ploča...Kakva ploča? Bela ploca kao čeljust vuka, Jack Londonov "Beli Očnjak" od toga dana nisam isti, stavio sam iglu, osećaj je bio neopisiv zvukovi su izasli kroz gramofonsku trubu cuo sam...ne, video sam Bogove u krugu video sam staricu, slusao njen sarkofag jer nije bila gramofonska ploca nego nadgrobna spoznao nematerijalno, nedokazivo sto ce postojati sve dok ovom zemljom gazimo pesnikova je smrt njegovo rođenje al se vera i božanstvo radjaju u isto vreme egzistiraju u simbiozi, u klinču sve do tvoje smrti jer si čuo ovu priču...

Mushroom: "I am old, older than thought in your species, which is itself fifty times older than your history. Though I have been on earth for ages, I am from the stars. My home is no one planet, for many worlds scattered through the shining disk of the galaxy have conditions which allow my spores an opportunity for life." U vrijeme kad su prva bića iz znatiželje ispuzali na kopno, napustili more njene su spore iz dubokog svemira došle na Zemlju da promijene povijest u toploj vlazi raste micelij gljive su nikle i čekale cijeli milenij dok ih prvi ljudi majmuni nisu sreli i pojeli, svjedočili promjeni kad su se portali otvorili primili su znanja i progovorili rituali i putovanja traju sve do današnjeg dana nekoć često, danas su rijetkost, klanjam se gljivi ispred oltara, gutam njeno tijelo ko hostiju, uz maksimalnu dozu poštovanja početni nemir se u trbuhu stvara um se bori protiv preuzimanja moram se prepustit kroz do kraja, crijeva se čiste, potpuno se spajam, psilocibin struji cijelim mojim tijelom, koje postaje lagano kao pero... savitljiv ko zmija, tijelo izvijam, osjetila oštra, poruke primam, vrijeme usporava, u čudu slušam, gljiva progovara "Neki me pojedu, s ekipom odu van, ako me želiš upoznat, pojedi me sam, McKennina doza, 5 grama skoči u jamu gdje prebiva tama spoznaj stvarnost, preporođen izroni" tada me je prekinuo ženski dodir ja i moja ljubav smo vodili ljubav otišli do krajnjih granica uma skroz do Sunca u gorućoj plazmi gdje su se spojili naši orgazmi nazad na Zemlji, potpuno budan, potpuno prisutan, tišina me kupa, Sunce se diže, novi dan sviće, čujem prekrasni pjev ptice... I get it...

Kad bi mogao letit kao ptica, da li bi te rastužila sva ta ljuta lica, gadova i ubojica, prizor ratova i bodljikavih žica - besmislica. Dole je bolest ko klica, zato širim krilca pa se vinem sve do zvijezdi prijateljica. Mjuza mi je vodilja, muza mi je ljubavnica pa svaki put kad zatvorim oči inspiracija šprica. Iznad oblaka (oblaka) gdje su zvukovi originalni otkrio sam mnogo tajni. Zadnjih 10 godina odrepao sam mnogo lajni i zaslužio i više nego par rap kolajni. Tisuće trenutaka proživio u glavi, ni oni gadni ni oni sjajni nisu bili trajni. High u zagljaju sa svojom ljubavi, šaljem molitvu i mir Bronsonu Brani. Miran tek kad dam poljubac svojoj honey, naslonimo čelo na čelo pa se spojimo. Pamte se samo lijepi dani, s ljubavi u srcu ničeg se ne bojimo. Miran tek kad dam poljubac svojoj honey, naslonimo čelo na čelo pa se spojimo. Pamte se samo lijepi dani, s ljubavi u srcu ničeg se ne bojimo. Nekad sam bio krut da ne mogu bit krući, svaki dan sve ljući i ljući, pun žuči, od nervoze tijelo mi se trese i grči, pušim jednu za drugom, organizam mučim, a ova rap igra te tjera da se kurčiš, samoprezentiraš ko najtvrđi, najluđi, JA, JA I JA, ostali su tuđi, svijet je neprijatelj kojeg poželim istući jer se stvari ne odvijaju kako sam zamislio pa sam sve prokleo bio, u katakombu se skrio, spustio rolete da ne dopire Sunce, al iz dubine duše, nešto me van vuče - glas koji šapuće da sve je u redu, nema razloga za strah, nema razloga za mrak. Bio sam žedan, gladan, prljav i jadan, sad pijem s izvora ljepote, miran OVDJE I SADA. Miran tek kad dam poljubac svojoj honey, naslonimo čelo na čelo pa se spojimo. Pamte se samo lijepi dani, s ljubavi u srcu ničeg se ne bojimo. Miran tek kad dam poljubac svojoj honey, naslonimo čelo na čelo pa se spojimo. Pamte se samo lijepi dani, s ljubavi u srcu ničeg se ne bojimo. OTVORI SRCE, ko dijete kad se igra, u svojim svjetovima mašte ne poznaje što je briga, samo zadovoljno kocke slaže, oči mu se razrogače pred ljepotom novog, smije se i plače. OTVORI SRCE, ko prvi ljubavnici čija srca su spojena paukovom niti, neraskidivom pa skriti vode ljubav, plešu ples, svojim zajedničkim orgazmom stvaraju svijet. Hvala ti, volim te, molim te oprosti... Hvala ti, volim te, molim te oprosti... Hvala ti, volim te, molim te oprosti... Hvala ti, volim te, molim te oprosti... Hvala ti, volim te, molim te oprosti... Hvala ti, volim te, molim te oprosti... Hvala ti, volim te, molim te oprosti... Hvala ti, volim te... Miran tek kad dam poljubac svojoj honey, naslonimo čelo na čelo pa se spojimo. Pamte se samo lijepi dani, s ljubavi u srcu ničeg se ne bojimo. Miran tek kad dam poljubac svojoj honey, naslonimo čelo na čelo pa se spojimo. Pamte se samo lijepi dani, s ljubavi u srcu ničeg se ne bojimo.

„Ábrete corazón Ábrete sentimiento Ábrete entendimiento Deja a un lado la razón Y deja brillar el sol escondido en tu interior Ábrete memoria antigua Escondida en la tierra, en las plantas, bajo el agua, bajo el fuego Ábrete corazón Ábrete sentimiento Ábrete entendimiento Deja a un lado la razón Y deja brillar el sol escondido en tu interior Es tiempo ya, Ya es ahora, ábrete corazón y recuerda Como el espíritu cura Como el amor sana Como el árbol florece Y la vida perdura Ábrete corazón Ábrete sentimiento Ábrete entendimiento Deja a un lado la razón Y deja brillar el sol escondido en tu interior" Prijevod: „Otvori svoje srce Otvori osjećaje Otvori razumijevanje Ostavi razum sa strane I neka zasja sunce skriveno u tebi Prisjeti se drevnih znanja Skrivenih u zemlji, u biljkama, ispod vode i ispod sunca Otvori svoje srce Otvori osjećaje Otvori razumijevanje Ostavi razum sa strane I neka zasja sunce skriveno u tebi Vrijeme je Kucnuo je čas, otvori srce i prisjeti se Kako duh liječi Kako ljubav iscjeljuje Kako drveće raste I život se nastavlja Otvori svoje srce Otvori osjećaje Otvori razumijevanje Ostavi razum sa strane I neka zasja sunce skriveno u tebi"

„Es tiempo ya, ya es la hora..." U potrazi za gradom kojeg zovu El Dorado, njegovim tajnim hramom s draguljima i zlatom, sa svojim ljudima odavno već tumaram blatom kišne prašume, potrošili smo zadnji atom snage, s krvavom mapom u ruci, na muci, goni nas glad za blagom, a svi želimo kući gdje sam ostavio ljubav, svaku noć je sanjam, ne znam zašto se onda toga ne sjeća sutradan. Kako da vam predočim kako prašuma zvuči po noći kad joj svi stanovnici počnu bučit? Svi pauci, ptice, zmije i gore zvijeri, svi kukci i gusjenice koje putem smo sreli. Mi smo ovdje samo još jedna mala vrsta, Život pulsira stalno, fenomenalno, Smrt je sveprisutna, također vreba stalno, moji ljudi umiru jedan za drugim, gubim razum malo po malo sad kad sam ostao sam, izgubljen i umoran odlučim da se predam, oči sklopim, pod drvo sjedam, dah dubok kao vjetar dok u nutrinu gledam. Obavijaju me drvetove grane i lijane, u stanice mi ulijevaju znanje kojeg se počinjem prisjećat dok počinje sijevat čujem kako mi prašuma počinje pjevat: „Spasi se, utišaj um i preobrazi se, on će dalje htjet inatit se, kontrolirat, prisvajat, divljat, lagat, diktirat, samo vrati se tamo gdje Mir gradi sve, gdje smo svi kapljice jednog Oceana, božjeg plana, do El Dorada.." Dugogodišnji san, iznenadno buđenje, život u Misteriju, divljenje i čuđenje, uništenje starog, novo rođenje, korijenje duboko u tlu, dobar temelj, dobro uzemljenje, strpljenje, korak po korak, sve u svoje vrijeme, prihvati promjenu jer to svi moraju. Unutarnji Svemir, jezera, mora, šume, unutarnji nemir, bitke, ratovi i sumnje. Sveta geometrija, fraktali i spirale, preciznost i ljepota kozmičke mandale, razumijevanje drugih, oprost, suosjećanje, uzajamno poštovanje i podijeljeno znanje. Bezuvjetna ljubav Majke Pachamame od koje i najhladnije srce plane, otvaranje, pomaganje, davanje od srca, zatvaranje rane. „Spasi se, utišaj um i preobrazi se, on će dalje htjet inatit se, kontrolirat, prisvajat, divljat, lagat, diktirat, samo vrati se tamo gdje Mir gradi sve, gdje smo svi kapljice jednog Oceana, božjeg plana, do El Dorada.." „Es tiempo ya, ya es la hora, ábrete corazón i recuerda" Moć misli, molitve i mantre, božanska kreativnost ljudske mašte, sjeme probija zemlju, biljka graciozno raste, poezija u pokretu, vječni ples ne staje... PURA VIDA, tijelo poput hrama, svježa voda i hrana, Sunce i prana, lakoća leptira, savitljivost kobre, junak svog života s podignutim kopljem, pokret prati dah, udahni tuđu tugu i strah, izdahni mir i spokoj u znak zahvalnosti, dječji smijeh i igra, teci poput vode, osjeti ritam i ljepotu Jednote, vječno SADA, u kraljevstvu Božjem samo Ljubav vlada, ono se cijelo vrijeme nalazi u nama, točka savršenog mira u središtu uragana... „Spasi se, utišaj um i preobrazi se, on će dalje htjet inatit se, kontrolirat, prisvajat, divljat, lagat, diktirat, samo vrati se tamo gdje Mir gradi sve, gdje smo svi kapljice jednog Oceana, božjeg plana, do El Dorada.."