WELCOME TO A NEW KIND OF LISTENING EXPERIENCE

„Interviewer: What's free to you?

Nina Simone: What's free to me? Just a feeling, it's just a feeling. It's like, how do you tell somebody how it feels to be in love? How are you going to tell anybody who has not been in love how it feels to be in love? You cannot do it to save their life. You can describe things, but you can't tell them. But you know it when it happens. That's what I mean by free. I had a couple of times on stage when I really felt free. And that's something else! That's really something else! I'll tell you what freedom is to me. NO FEAR! I mean really, no fear. If I could have that half of my life, no fear. Lots of children have no fear. That's the closest, that's the only way I can describe it. That's not all of it. But it is something to really, really feel. It's like a new way of seeing. A new way of seeing something."

Hvala mami na puno ispričanih priča
i što me upoznala sa svijetom punim fantastičnih bića.
Otad hodam svijetom, tražim istinu ko Potjeh,
da bih došao do Boga prvo moram naučit bit čovjek.
Kažu „čovjek je čovjeku vuk", lažu, čovjek je čovjeku zvuk,
svi vibriramo, dajemo i primamo
i svi u sebi imamo konstantno dva vuka koji se bore,
jedan je Strah, a drugi je Ljubav.
Jedan je Svjetlo, a drugi ostaje u Tami.
Koji pobjeđuje? Onaj kojem daješ pažnju, kojeg hraniš.
Mi smo zajedno sami, note u simfoniji
i kako da živote provedemo u harmoniji?
Kad od buke gradske muke ne čujemo tišinu
u kojoj smo svi isti kad misli utihnu, kad se rasplinu.
A ovaj svijet se konstantno mijenja ko mjesečeva mijena,
tu sve je nestalno ko sjena misterijom obavijena.
Mnogi traže odgovore, ja sam zaljubljen u pitanja,
ne razmišljam o cilju, uživam u ljepoti skitanja
putem čudesnijim i dužim nego itko od nas kuži,
ne žurim, zastanem pa ruži zahvalim kad mi pruži
svoju ljepotu koju spremam u banku sjećanja,
da nemam ništa osim toga još uvijek bih bio bogat.
Misterij nećeš dešifrirat, ali možeš probat.
Tko bi mogao čut sve odjednom i povjerovat?
Tko?
Tko bi mogao čut sve odjednom i povjerovat?
Tko?
Tko bi mogao čut sve odjednom...
yo, yo
U sinestetskom balonu krećem put horizonta,
idem da razbijem monotoniju života,
pravac: spiralno naprijed, dobrota i ljepota,
spokoj, blagost, divota, bez straha, to je sloboda.
S visine bacam vreće čarobnog praha i osmijeha,
upravo smo svjedoci čudesnog vremena i prostora,
nešto nevidljivo me spaja sa tobom poput mostova,
nikad nam nisu mogli ništa prodavači otrova.
Vidim prekrasne pojedince-kreativce kojima se divim,
ponekad mi se čini da i sam samo zbog toga živim,
da stvaram, volim, dijelim, svoje bližnje razveselim,
jer to su jedini trenuci kada se osjećam cijelim,
a to bismo svi htjeli, ispunit se, iscijelit,
svatko pokušava na svoj način, svako dobro želim!
Tko sam ja da ti išta velim il savjete dijelim?
Samo vuk što zavija na Mjesec jer ga to veseli.