Calavera, Calavera
Mudrosti je puna moja kuma Calavera
Dotakne te prstom i više te nema
Dandaradandaradandadaaaaaaa
Calavera, Calavera
Mudrosti je puna moja kuma Calavera
Dotakne te prstom i više te nema
Dandaradandaradandadaaaaaaa

Magellano:

Smrt mi je draga prijateljica,
vjerna pratiteljica, iskrena učiteljica
Jesi ikad letio sa tamnom damom?
Dotakla me dlanom i rekla prošeći samnom
Odvela me prvo teško bolesnom muškarcu
koji se doktoru unosio u facu
Obuzelo ga je potpuno pomračenje,
psovo mu je mater i zahtjevo izlječenje,
a ispod tog bijesa bio je samo strah,
proždirao ga je mrak i morao se odvezat
od svih skupih stvari koje cijeli život skuplja,
ogorčen umire dok proklinje i mumlja
Odvela me do starice na samrtnoj postelji,
zabrinuta unuka bila joj je u posjeti
Starica je podigla ruke prema nebu i rekla:
“Tatice, tatice, stižem ti, uzmi me sebi”
Pao sam kroz dubine Zemljinih slojeva
gdje su bezimene kosti iz zaboravljenih bojeva
pa preko korijenja drevnoga stabla
propupao k'o list, zelen, snažan i sjajan
Osušio se, srušio se, pojeo me crv
kojeg je pojela vrana, svi smo samo hrana
Vidio sam svećenike i vjernike na papiru,
propovijedaju o raju, a boje se umiranja
Majka mrmlja molitvu mrtvome sinu,
dok njegova ljubavnica bulji u prazninu
Osjetio sam njihovu bol i težinu
Tad me Calavera povela u visinu,
daleko iznad omotača smijeha i plača
gdje se život prihvaća i drugačije shvaća,
gdje se energija neprestano kreće,
jutro se pretapa u večer i sve teče
U svom dvorcu pokazala mi je svijeće,
neke bile su manje, neke bile veće,
neke bile su kraće, neke bile su duže,
predstavljale su tijela odabrana od duše
One kraće su često pripadale starcima,
one duže su često pripadale đacima
Nekad bilo je obratno, nije bilo pravila
Pokazala mi je moju svijeću pa je izgasila

Calavera, Calavera
Mudrosti je puna moja kuma Calavera
Dotakne te prstom i više te nema
Dandaradandaradandadaaaaaaa
Calavera, Calavera
Mudrosti je puna moja kuma Calavera
Dotakne te prstom i više te nema
Dandaradandaradandadaaaaaaa

Svaki dan umirem, sam radim obdukcije
Uzrok smrti su lutanja dok biram solucije
Posjećujem prostore iza posljednjeg daha
Imam viziju sebe u vrtlogu zvjezdanog praha
Nosim vječnost na dlanu, smrt mi je draga prijateljica
Jahač apokalipse, stvari više nisu iste ko prije...

Clarissa Pinkola Estés: “Think of the things that are supposed to be dying that you are falsely keeping alive. Think of the something inside you that knows absolutely when it is time for things to die and when it is time for things to live.”

Alejuandro Buendija:

U sumrak kad duge su sjene i ususret noći
kad sve se crveni ka njene oči
neka jeza prođe mi kroz vene
i ćutim kada stigne, zanjiše se krošnja,
namigne mi iz gomile, iz mnoštva
Njen osmijeh zasja, sve obasja,
predivna, najbolja, anđeo šta nosi mir i zaborav
i čujem je kako pjeva, Calavera, tiho acapella
Moja tajna, moja ljubav sjajna,
spusti me u san, prospe u novi dan
i budi me, ljubi me nježno,
digne s mista pa spusti u ništa,
uništi u prah, osjetim joj dah
i onu istu radost kao kad je prvi put pored mene sjela, Calavera,
bija san mulac, jedva svjestan sebe, svita oko sebe,
udahnuo sam zrak, jasmin i tamjan,
omamljen, zaljubljen, zamantan
Rekla mi je: Ne boj se, ti si još mal, još nije tvoj red
Pita san je mogu li kad odem dobit prvi red kraj mora
da počivam vječno sa smješkom,
zagledan u daljine kad dođe mi vrime

Calavera, Calavera
Mudrosti je puna moja kuma Calavera
Dotakne te prstom i više te nema
Dandaradandaradandadaaaaaaa
Calavera, Calavera
Mudrosti je puna moja kuma Calavera
Dotakne te prstom i više te nema
Dandaradandaradandadaaaaaaa