01 GLADNI DUHOVI

“The inhabitants of the Hungry Ghost Realm are depicted as creatures with scrawny necks, small mouths, emaciated limbs and large, bloated, empty bellies. This is the domain of addiction, where we constantly seek something outside ourselves to curb an insatiable yearning for relief or fulfillment. The aching emptiness is perpetual because the substances, objects or pursuits we hope will soothe it are not what we really need. We don’t know what we need, and so long as we stay in the hungry ghost mode, we’ll never know. We haunt our lives without being fully present.” (Gabor Maté, In the Realm of Hungry Ghosts)

Ja sam Čovjek, ljude mrzim
Krvlju su mi umazani prsti
Stoljećima glas mi grmi
Dok neprijateljske gradove mrvim
Okrutniji nego strvinari, ne želim se strpit stari
Želim odmah ono što mi ne pripada
Ja sam smrt, bolest, otimačina i izdaja
Izdanak lošeg sjemena
S porivom da palim plodna polja do temelja
Silujem kćeri, silujem Majku Zemlju
Koja me svejedno voli i podržava u svemu
Strah me osvijetlit svoju sjenu, pogledat u nju
Jer mrak je tako gust, mislim da će me progutat
I ako padnem tu neću se nikad ustat
Iz crnog blata šiklja crna nafta
Koja napaja perfidne strojeve rata
Brat kolje brata, ratatata
Bio sam ubijen pa ubijam, bio mučen pa mučim
Uvijek imam izbor prije nego što odlučim
Ližem prste dok proždirem životinjske vrste
Borim se da supregnem suze koje bujaju
Glad što nosim iznutra
Se ne može utažit onim što tražim svuda
U moći, novcu, u užitku, gubim bitku,
U očima trulog društva na dobitku, duša na gubitku
Gladna ljubavi, nježnosti i mira
Unutarnji glas ne prestaje kritizirat:
«Nisi dovoljno dobar, nisi dovoljno dobar!»
Srce tuče kao da će eksplodirat

Bojim se, oduvijek sam se bojao
Zbog tog mijenjam maske otkad sam prohodao
Sve se čini surovo, princip grizi-grebi
Izgubljen sam i ranjen, prepoznaješ li me u sebi?
Bojim se, oduvijek sam se bojao
Zbog tog mijenjam maske otkad sam prohodao
Sve se čini surovo, princip grizi-grebi
Izgubljen sam i ranjen, prepoznaješ li me u sebi?

Oprosti mi Bože, jer ne znam što činim
Igra zvana život se tako stvarnom čini
Božanska Majko u naručje me primi
Prepoznaj namjeru da novi život živim
Oprosti mi Bože, jer ne znam što činim
Igra zvana život se tako stvarnom čini
Božanska Majko u naručje me primi
Prepoznaj namjeru da novi život živim

Rastvori mi rane, mentalne obrasce
Što me sputavaju, ukloni sve lance
Da prodišem duboko, živim potencijal
Kao svjetlosno biće čiji život je divan
Rastvori mi rane, mentalne obrasce
Što me sputavaju, ukloni sve lance
Da prodišem duboko, živim potencijal
Kao svjetlosno biće čiji život je divan