Nakon par partija šaha išao sam šetat
Central Park mi paše, puho je svježi vjetar
Tražio sam Memorijal Johna Lennona,
nestvarno kao hal odjednom stvorila se Ona
Kad se bliske duše prepoznaju zazvone zvona
Love is love love kao da sam Cappadonna
Kaže da će me otpratit, ionako ide doma
u tom smjeru sa svojim bassetom koji zove se Oscar
Odmah smo se skužili i kružili po parku,
iskoristili svaku priliku za stanku
Razgovor je tekao, osjećala se kemija,
puno smijeha, puno flertanja i puno zezanja
Stigli smo do Memorijala, sve je bilo puno turista
sa selfie stickovima i slična sranja
Samo smo se pogledali i produžili dalje
jer bit nije odredište, nego samo putovanje
Dalje u grad, dalje u noć,
rastežući trenutak koji znamo da će proć
Na obali Hudsona, svjetla New Jerseyja u daljini,
a mi sve bliži u tišini
Vatra se razbuktava, stvari više ne vodi glava
Da li je ona ona prava?
Ne znam, jedino je bitno da sada smo tu,
kad ju je nazvao muž, isključila je zvuk

“No longer shall I be concerned about the problems of yesterday nor worry about tomorrow.”

Ne treba nam ništa, u sadašnjem smo trenutku
Strast nas je zavrtila na vrtuljku
Kad se bliske duše privuku potezi se vuku
bez da pomislimo na drugog ili drugu,
a drama čeka na sljedećem uglu,
tajne se saznaju i šavovi puknu,
rane se otvore, stare povrede buknu,
u zagrljaju tražimo sigurnu luku
dok se oko nas sve raspada, okolina napada,
zbog svojih strahova unose sumnju,
pomutnju i ljutnju biblijskih zakona,
moralisti na groblju propalih brakova
Hodao sam kroz život sa dubokim ranama,
nanio sam bol mnogim predivnim damama
Po prvi put želim prestat sa dramama,
a ona brine što će bit sa nama i parama
Ne brini, čekaju nas Karibi i Panama,
sve što si ikad sanjala, život ko na reklamama
il barem par lekcija od kojih ćemo narast
Odabrali smo ono što je najbolje za nas
Neke istine uvijek vrijedi ponovit:
Pripazi što želiš jer to ćeš i dobit
Za ženu poput nje bome vrijedi se borit,
srce konačno otvorit, predat se i izgorit


Clarissa Pinkola Estés: “The undivided Self, the Unus Mundus, in other words, the great feminine force, the entire Universe, the entire everything and all comes together, fits together. All the tempests, all the travails, all the triumphs create one, entire force of Being. And they are not in opposition to each other as the ego sees it. Rather they are complementary to each other and in this regard, they are transformative. Travail is transformative. Triumphs are transformative. And this is our legacy that we hand on to others and that we live out ourselves. I know that sometimes people think to themselves, and I think women in particular: I am not sure what my calling is, I am not sure have I fullfilled it yet. I will just say to you that every step of the journey is the journey. Everything that you are right now is the calling, is the journey, is the legacy, but it has to be washed and rinsed through your soul, your spirit, your heart, your mind, in order to see what is there exactly. So, we tend to sometimes think of ourselves as less, however that's not true. We are born in the great bounty of gifts.”